– ZANIMLJIVOSTI O LJUDSKOM OKU

Ljudsko oko je jedan od najfascinatnijih organa preko kojeg primamo 90% informacija iz okoline. Oko nam omogućuje da uživamo u svijetu oko nas u čak 10 milijuna nijansi boja. Saznajte kako ono radi i od čega se sastoji.

Oko je parni organ koji služi za pretvaranje svjetlosti u živčane impulse. Svjetlo ulazi kroz rožnicu, prozirni dio očne jabučice koji se može usporediti sa staklom na otvoru fotoaparata. Količina svjetla koje ulazi u oko je kontrolirana zjenicom, otvorom koji se otvara i zatvara poput zatvarača na fotoaparatu. I oko i fotoaparat imaju leću koja fokusira dolazeće svjetlo.

Svjetlost se fokusira na mrežnici, tamo se u specijaliziranim živčanim stanicama obavlja pretvorba u električne živčane impulse koje naš mozak onda tumači. Oči nam omogućuju svjesnu percepciju svjetla, percepciju dubine, razlikovanje boja i to sve u vidnom kutu od 200˚.

anatomija-oka

Glavni dijelovi oka:

Rožnica – Cornea

Rožnica je prozirna struktura vanjske očne ovojnice smještena u prednjem dijelu oka. Čini glavni refrakcijski sustav oka, na kojem se prelama svjetlo pri ulasku u oko. Prednja i stražnja strana rožnice nisu jednako zakrivljene, već je prednja strana manje konveksna (ispupčena) nego što je stražnja strana konkavna (udubljena). Stoga je rožnica zapravo optička leća optičke jakosti cca 43 dioptrije. S vanjske strane graniči s zrakom, a stražnju stranu oplakuje očna vodica, humor aquosus, koja ispunjava prednju očnu sobicu.

Ima oblik horizontalno smještene elipse, horizontalno mjeri 11.5 – 12 mm, vertikalno 11 mm. Rožnica je toliko bogata živcima da je najosjetljivije tkivo u tijelu. Normalno ne sadržava krvne žile, jer mora biti prozirna za prolazak svjetla. Središnji dio rožnice dobiva kisik iz zraka, pa kontaktne leće moraju biti propustne za zrak kako bi se mogle nositi na oku dulje vrijeme.

Rožnica može biti različito zakrivljena u različitim meridijanima. Ta pogreška se naziva astigmatizam i uzrokuje iskrivljenu sliku na mrežnici. Degenerativna bolest pri kojoj se rožnica stanjuje i postaje izbočena se naziva keratokonus. Dovoljna debljina rožnice važan je preduvjet za lasersko skidanje dioptrije.

Bjeloočnica – Sclera

Bjeloočnica se obično poznaje kao “bijeli dio oka”. To je tvrda, neprozirna očna ovojnica koja služi kao zaštitni ogrtač unutrašnjim strukturama oka. Prekriva 5/6 očne jabučice, te se na nju povezuje 6 očnih mišića koji omogućavaju kretanje oka. Živčana vlakna u bjeloočnici su u vrlo ograničenom broju, stoga je relativno malo osjetljiva.

Šarenica – Iris

Šarenica je obojeni dio oka koji okružuje zjenicu. To je ravna struktura i svaka šarenica je jedinstvena u svojoj boji, uzorku i strukturi. Vaše dvije šarenice vas mogu identificirati kao što to mogu otisci prstiju. Boja šarenice se tokom prvih godina života mijenja, a do promjena može doći čak do desete godine života. Boja ovisi o količini pigmenta kojeg šarenica sadržava.

Mrežnica – Retina

Mrežnica ili retina je funkcionalno najvažniji dio oka, te se može usporediti s filmom u fotoaparatu. Uloga mrežnice je primati svjetlosne podražaje, koje mijenja kompliciranim kemijskim procesom u električne impulse vođene dalje prema mozgu.

Za ispunjenje te uloge na mrežnici se nalaze slojevi od kojih svaki ima definiranu ulogu. To su čunjići i štapići koji kao vidne receptorske stanice primaju svjetlosne podražaje. Dalje su to bipolarne i ganglijske stanice, od čijih aksona nastaje vidni živac, koji vodi signale prema mozgu. Štapići su više osjetljivi na svjetlost, dakle, oni omogućuju vid u slabim svjetlosnim uvjetima. Čunjići, na drugu stranu omogućuju vidjeti boje.

Zjenica – Pupila

Zjenica je okrugli otvor u centru šarenice. Zjenica se doima crnom jer se kroz otvor vidi vrlo pigmentirani unutrašnji sloj mrežnice. Veličina zjenice određuje količinu svjetla koje ulazi u oko a regulirana je dvama mišićima, sfinkterom koji sužava otvor i dilatatorom koji otvor širi. Zjenični otvor povezuje prednju i stražnju očnu sobicu, te kroz njega cirkulira očna vodica.

Leća – Lens cristallina

Leća je prozirna, bikonveksna struktura (obje površine su izbočene prema van), smještena iza šarenice. Prozirna je i nema krvnih žila, kao ni rožnica. Debljina leće se mijenja ovisno o akomodaciji. Akomodacija je sposobnost oka vidjeti oštro predmete koji se nalaze na raznim udaljenostima ispred oka, ovisno o promjenama dioptrijske jakosti očne leće.

Žilnica – Choroidea

Žilnica zauzima najveći dio srednje očne ovojnice, između mrežnice i bjeloočnice. Sadržava pigment i zbog toga je tamna što je jako bitno, jer unutrašnjost oka drži tamnom. Tako sprječava refleksiju svjetlosnih zraka u unutrašnjosti oka. Glavna funkcija žilnice je ishrana oka, te sadrži brojne krvne žile i živce.

Vidni živac – Nervus opticus

Aksoni ganglijskih stanica, skupljaju se na jednom mjestu na mrežnici, izlaze iz nje, prolaze kroz bjeloočnicu, dobivaju ovojnicu i nastavljaju se kao vidni živac preko očne duplje do mozga. Mjesto skupljanja vidnih aksona zove se slijepa pjega ili papila, jer na tom mjestu nema vidnih receptorskih stanica čunjića i štapića. Iz oka vidni živac izlazi kroz bjeloočnicu, a kroz njega tu prolaze arterija i vena centralis retinae.

Izvor: hr.wikipedia.org , www.optometrija.net


Vid je jedan od pet osjeta kojemu je organ oko, a pomoću kojega primjećujemo, razaznajemo svjetlo, boje, oblike i udaljenosti.

Oko se sastoji od očne jabučice i očnog živca. U očnoj jabučici se nalazi i mrežnica koju čine fotoreceptori, sinoptički povezani u niti očnog živca. Kada svjetlost prolazi kroz leću i zjenicu, dolazi do mrežnice koja reflektira obrnutu sliku onog čega gledamo. Mrežnicu čine štapići koji su osjetljivi na intezitet svjetlosti, i čunjići koji su osjetljivi na tri osnovne boje: crvenu, zelenu i modru. Ti čunjići mogu biti podraženi u različitom broju odnosa, pa tako možemo vidjeti i ostale boje. Kada svjetlosne zrake pokrenu biokemijske reakcije u štapićima i čunjićima, stvaraju se receptorski potencijali koji živčanim vlaknima i vidnim živcima se prenose u vidno područje mozga koje interpretira primljene živčane impulse.

Mozak iz oba oka dobiva obrnutu sliku nego što ona zapravo jest, pa je on usklađuje u sliku kakva je u stvarnosti.

Poremećaji vida

  • kratkovidnost (miopija)
  • dalekovidnost (hiperopija)
  • astigmatizam - refrakcijska vidna amomalija, ametropija uvjetovana razlikama u zaobljenosti refraktornih površina, a njezina je posljedica loše fokusiranje slike na mrežnici.
  • sljepilo za boje (daltonizam)
  • ambliopija (slabovidnost)
  • smanjena vidna oštrina
  • Gubitak centralnog vida – Gubitak centralnog vida stvara zamućenje ili slijepu točku, ali postranično (periferno) vid ostaje netaknut. To čini poteškoće za čitanje, prepoznavanje lica i razlikovanje većine detalja u daljini. Međutim, kretanje je obično očuvano zato što je periferni vid očuvan.
  • Gubitak perifernog (postraničnog) vida – Tipično je za gubitak perifernog vida nemogućnost razlikovanja bilo čega s jedne ili s obje strane ili iznad ili ispod razine oka. Centralni vid ostaje, ali moguće je gledati samo ravno. Tipično, gubitak perifernog vida može utjecati na kretanje i ako je težak može usporiti brzinu čitanja kao rezultat viđenja samo nekoliko riječi odjednom. Za ovo se katkad kaže kao gledanje kroz cijev.
  • Zamućen vid – Uzrokuje da se bliske i daleke stvari čine nefokusirane, čak sa najboljim mogućim konvencionalnim korekcijama slike.
  • Generalizirana izmaglica – uzrokuje osjećaj blještanja koji se može proširiti preko cijelog vidnog polja.
  • Ekstremna osjetljivost na svjetlo – Ekstremna osjetljivost na svijetlo postoji kada standardne razine osvjetljenja preplave vidni sustav, stvaranje blijedih slika ili onesposobljenost blještavilom. Osobe sa ekstremnom osjetljivošću na svijetlo mogu zapravo osjećati bol ili neugodu kod relativno normalnog osvjetljenja.
  • Noćna sljepoća – rezultira nemogućnošću gledanja po noći osvijetljenoj zvijezdama ili mjesecom, ili u slabo osvijetljenim prostorima kao što su kina ili restorani.

Izvor: hr.wikipedia.org